Povijest samostana i crkve sv. Lovre u Šibeniku
Dolazak visovačkih franjevaca u Šibenik
Dolazak franjevaca Bosne Srebrne u Šibenik vezan je uz teške dane Kandijskog rata (1645-1669). Neprestano napeto stanje na Istoku pretvorilo se, poslije incidenta 1644. s malteškim vitezovima, u dugogodišnji rat.
Foscolova palača
Dobivanjem privilegija na otoku Žirju, o čemu ćemo još govoriti, franjevci su osigurali ekonomsku podlogu svojega djelovanja. Premda se u ispravi dozvoljava gradnja samostana na Žirju, ipak franjevci nisu pristupili njegovoj gradnji. Prihodi na Žirju bili su nedovoljni i od njih se nije moglo uzdržavati velika redovnička obitelj.
Uređenje samostana
Dobivši kuće na granici između Šibenika grada i predgrađa Gorice, franjevci su počeli uređivati samostan. Jedan dio zgrade služio je privremeno za kapelu. Kako su te zgrade bile pretijesne, franjevci nisu imali dovoljno prostora potrebnog za obični redovnički život, pogotovu zato što je u samostanu bio novicijat i niža škola.
Pripajanje vezanih kućica samostanu
Prostor samostana se i dalje proširivao okolnim kućama, ponajviše iznad same novosagrađene crkve. Još 4. ožujka 1705. Franica udova Nikole Crivellari dala je franjevcima kućicu iznad njihove crkve za izgovorene sv. mise. U blizini bile su zidine braće Borovac i njih je 15. svibnja 1707. procijenio zidar i drvodjelac Santo Nalešić za 245 lira.
Tiskara Kačić
Smještajem Klerikata u nove prostorije, kao i uređenjem samog samostana, u koji je uvedena električna struja 1896, nisu bila riješena pitanja školskog zavoda. Šibenski je samostan i dalje bio za to veoma nezgodan. Njegov smještaj usred grada, opkoljen ulicama tako da „sa nijednog prozora ne smijemo slamku puštati, a da se ne bojimo da će na prolaznika pasti, te povod dati dosadnim smutnjama i neugodnim poklicima“…
Crkva sv. Lovre (1. dio)
Smještajem u kuću Malog kaptola franjevcima se samo po sebi nametalo pitanje kapele u kojoj bi vršili službu Božju. U početku je sigurno tome služila kakva veća prostorija u samoj zgradi. To je bilo veoma nezgodno i okretni su franjevci nagovarali Antuna Fondru ili bolje njegovu ženu Lauru Martinis, udovu Ivana Pellegrinija da im ustupe kamenu kuću preko puta samostana. Antun im je u ime svoje žene 2. studenog 1655. prodao tu kuću „jeftino“ za 300 dukata, jer je, naglašava se u kupoprodajnom ugovoru, to učinio iz ljubavi prema Bogu i sv. Franji.
Crkva sv. Lovre (2. dio)
Franjevci su i dalje nastojali oko uređenja svoje crkve. Radovi su uglavnom bili gotovi i unutrašnjost se pomalo uređivala. Zid oko zvonika, što se neugledan još dizao od stare crkve, sazidao je 1720. zidar Mate Marcheto iz Bergama, a nastanjen u Šibeniku za 518 lira. Jednako je iste godine u otvorenom timpanonu sporednih vratiju postavljen lijepi barokni kip sv. Lovre na čijem je podnožju natpis: D. L. T. MDCCXX, moguće inicijali Lovre Tette.