Sveti se Lovre ne „ponosi“ samo svojim drevnim samostanom, crkvom sa sedam oltara (barokni), svojim mediteranskim vrtom, bogatom knjižnicom, umjetničkim slikama i drugom bogatom kulturnom i sakralnom baštinom nego i prekrasnom špiljom Gospe Lurdske smještene na zapadnoj strani crkve. U posljednje vrijeme, posebice nakon Domovinskoga rata, Špilja je postala okupljalište vjernika kako starijih tako i mlađih generacija kao i velikoga broja turista u ljetnim mjesecima koji svoju vjeru i pobožnost prema Majci Božjoj iskazuju molitvom krunice i drugim molitvama, paljenjem svijeća ili samo kojim klikom fotoaparata ili mobitela za dugu i dragu uspomenu iz Šibenika.

Špilja nije samo danas draga i zanimljiva vjernicima našega Grada nego je to bilo već od dana njezina nastanka. To najbolje svjedoči tekst don Krste Stošića koji doslovno piše: „Naš grad dobio je rijetkost, Lurdsku spilju pred crkvom sv. Lovre, sagrađenu po osobitoj konstrukciji i u znatnoj veličini. Zaprema prostor od 216. m3. Za nju je dovezeno sa skradinskog buka 100 kola sedre, a osim toga je upotrebljeno 20 kola kamena izvađena iz živca u istoj spilji. Ona je tako naravno sklopljena i izrađena, da se čini jedinstvenom cjelinom, koja je nastala u samoj prirodi. Pojedini su komadi sedre povezani mortom (maltom) u kojoj je 1/3 do 2/3 cementa, ali je taj vez prekriven sedrenim prahom, pa su negdje njegov sastav ne vidi. Sve kao u prirodi. Svod spilje visi o četiri gvozdene grede (šine), koje počivaju na betonskim stupovima. Šuplje sige odozgo vise povezane gvožđem za te grede, ali je dakako sve to maskirano, da nutarnju konstrukciju ni najmanje oko ne zapaža. Poviše šina stoji terasa od betona, na kojoj su četiri otvora zbog osvjetljenja pećine i ventilacije. Uz terasu je, u samostanskom vrtu, načinjen rezervoar vode koja protječe kroz spilju ispod Gospina kipa niz sedam sedrenih stepenica u dva izliva, te prolazi u jezerce. To je zapravo slap vode u minijaturi, sa svojim skokovima, pjenavom vodom i veselim žuborom. Ulaz u pećinu nalazi se odostraga, uz ugao crkve. Ide se sakrivenim hodnikom (2,50 m dug) do pjevališta, gdje udobno mogu stati pjevači i harmonij, a da se nitko ne vidi, jer je prostor od 13 m2. Akustika je neobična i vrlo dobra. Još dalje, iz pjevališta dolazi se na propvijedaonicu, na zgodnom položaju, od 2,5 m3, koja je izvana sva od sedre. Drugi hodnik, koji ima zajednički ulaz s prvim, spušta se niz 8 (osam) stepenica sve do udubine, gdje se nalazi Gospin kip.

Sama je udubina široka 140, duboka 250, a široka 300 cm. U njoj je postavljen lijepi kip lurdske Djevice, 153 cm visok. Skrivene električne žarulje oko kipa prosipaju na prekide svjetlo u pet boja. Oko glave bit će još postavljene rasvijetljene riječi: „Ja sam neoskvrnjeno  Začeće!“ Podno kipa nalijevo kleči Bernardica (80 cm). U dnu spilje, nešto nadesno stoji ukusan oltarić od mramora (1 m visok, 160 širok). Da cijela spilja bude još naravnija, dana joj je posebna patina i zasađena je raznim biljem. Pred spiljom je gvozdena rešetka sa dvoja pokrajna vrata. Pokraj onih nadesno postavljen je u ploči mramorni križ, u kojemu je kamen iz prave lurdske pećine, a koji je presvij. biskup Mileta sa hodočašća amo donio i blagoslovio.

Prostor pred spiljom nije velik, ali će porušenjem  zida, koji ga ograđuje, biti mnogo bolji pogled i sa puta, koji tu prolazi. Veličina lurdske spilje zhtijevala bi svakako još veći prostor pred sobom, a taj bi se dobio porušenjem jednokatne kuće. Time bi poskočila prednost spilje i dobilo bi se veći prostor za vjernike.

Gradnja ove pećine počela je 8. II. t. g. , a dovršena  je tek 10. 11. O. g., jer je mogao raditi samo jedan zidar, Ante Baranović, uz dva prosta radnika, pod neprestanim nadzorom graditelja.. Graditelj, g. Nikola Bolić iz Nina poznat je izumitelj praktičnih gospodarskih alata, a učio je neko vrijeme u Beču. Bolić je najprije napravio model spilje u sedri, ali je pri samoj gradnji izveo mnogo toga nabolje. Ponovno ističemo, da je spilja specijalna gradnja, koja zaslužuje pažnju ne samo naših građana, nego i putnika, koji k nama dolaze. Osim toga Bolić se sav dobrovoljno žrtvovao za ovaj posao, pa je zaslužio natpis, koji mu je u spilji postavljen: „Mira arte ac sedulitate – benevolus -  Nicolaus Bolić oenonensis – construxit – A.D. 1926.“ (Zadojen umjetnosšću i dobrohotnom marljivošću samoinicijativno sagradih – Godine Gospodnje 1926.)

Vrijednost ove spilje može se računati na preko 100.000 Din. Da se ovakva podigla, zasluga je svih građana, koji su davali doprinose i nastojali, da se izvede djelo, na prvom mjestu gđa. Ane Šare, koja je najveći dio doprinjela. U odboru su pak radili najviše g. Ive Kečkemet i gđa. Šima Belamarić. Dakako duša je ovoga poduzeća bio gvardiajn fra Albert Bukić. Svečani blagoslov lurdske  spilje obavit će  presvij. Biskup 5. XII. o. g. Zdravo, zdravo, zdravo Marijo…“

don Krsto Stošić